Debitansko ostvarenje reditelja Danila Bećkovića, od srede 24. septembra do nedelje 28. septembra nasmejalo je preko 50 000 gledalaca na teritoriji Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
Posle premijernog prikazivanja u Beogradu, deo glumačke i autorske ekipe posetilo je Novi Sad (četvrtak 25.09.), Podgoricu (26.09.), Banja Luku (27.09.) i Niš (28.09.).
U svim gradovima, publika je ovacijama dočekala goste. Film je i kritika pozitivno prihvatila.
Nakon toga film je posetio i Kragujevac (30.09.), a danas je u Požarevcu (2.10.)
Bioskop Cineplexx Ušće, najveći i najmoderniji bioskop u Beogradu, zabeležio je u subotu, 27. septembra rekordnu posetu, kojoj je najviše doprineo film "MALI BUDO".
Šta je razlog tome?
Najava delujo interesantno:
"Mali Budo (Petar Strugar), sin podgoričkog hirurga, koji nije baš na dobrom glasu, stiže u Beograd. Očeve prijateljsko-rođačke veze ivezice ubaciće ga u kovitlac crnohumornih dešavanja koje će nam na vrlo duhovit način dočarati prvi susret jednog mladića s velikimgradom."
Nešto poznato svima nama, ali ne često ekranizovano.
Nadamo se da će biti mogućnosti da uskoro vidimo ovaj film i u našem gradu.
Evo i detaljnije:
KAKO JE NASTAO “ MALI BUDO“ / RAD NA SCENARIJU
Scenarista filma, Dimitrije Vojnov, veoma slikovito nam opisuje kako je tekao rad na scenariju za ovaj film: “Mali Budo je nastao kao pokušaj da se mentalitetska filmska komedija prilagodi 21. veku. Pošto se mentalitet već prilagodio. Trudili smo se da film bude dinamičan, višeslojan i da se uprkos crnom humoru, raznim pokvarenostima i nevaljalstvima na kraju ispostavi kao priča o velikom prijateljstvu koje obično nastaje iz nesporazuma. Saradnja sa Danilom na scenariju je bila vrlo specifična. Naime, obično scenarista piše a reditelj sugeriše izmene koje potom opet pisac realizuje. Na "Malom Budu" Danilo je morao da zasuče rukave i dosta toga uradi sam, pre svega u domenu dijaloga. Pred početak rada na scenariju došao je sa jasnom slikom karaktera i miljea, i u stvari proces pisanja je bio kanalisanje te dosta zrele ideje. Sa mnogim stvarima smo i eksperimentisali, najviše u pogledu forme, načina izlaganja likova, na polju smena humora i mračnih tonova, i mislim da smo nekim rešenjima iznenađivali ostatak ekipe. Danilo nije bežao od postavljanja izazova pred sebe u rediteljskom pogledu i to mi se jako dopalo. Ja sam kao filmofil neprekidno izložen raznim nadražajima i to bi moglo rezultirati stilskom papazjanijom da Danilo nije sačuvao jasnu viziju. Ali sve je ispalo kompaktno, organski, i sada deluje da nije moglo nikako drugačije. Iskreno. osećam da imam sreće što se Danilo opredelio za režiju a ne za pisanje jer u tom slučaju ne bih imao posla. On stvarno jako dobro piše i dobro razume dramaturgiju.“
Reditelj i scenarista filma Danilo Bećković o saradnji sa kolegom i prijateljem Dimitrijem kaže: “Potrebno je da vam neko jako veruje da bi pristao da piše scenario sa vama kada mu kažete da želite da film bude mešavina Miodraga Karadžića i Majkla Mana. Srećom, Dimitrije i ja pišemo zajedno godinama i on je odmah znao o čemu se radi. Do te mere dobro poznajemo jedan drugog da nekad ne mogu da prepoznam ko je šta napisao u zajedničkom scenariju. Mislim da je to razlog zbog koga smo uspeli da napravimo film sa sasvim nesvakidašnjim konceptom i sa veoma raznolikim uticajima, a da pritom ne narušimo stilsku celinu. Jako smo ponosni što su i drugi članovi ekipe od samog početka prepoznali ono što smo hteli da postignemo sa Malim Budom.“
O SNIMANJU FILMA
Kao i svaki film, i “MALI BUDO“ je imao teškoće, izazove, ali i lepe i drage trenutke tokom snimanja. Reditelj Danilo Bećković nam u nekoliko rečenica opisuje kako je to izgledalo: “Snimanje je bilo veoma naporno, ali mislim da je zbog toga bilo i toliko lepo. Na momente sam se osećao kao da sam u bioskopu, a ne na setu. Mislim da smo se od samog početka svi osećali jako sigurnim u to što radimo i da nam je to dalo slobodu da se igramo i da eksperimentišemo, te da je sve to dalo filmu dodatni kvalitet. Odličan primer je jedna situacija kada smo morali da promenimo lokaciju zbog kiše. Kada smo se preselili, svako je imao neku ideju kako da se novi objekat još bolje iskoristi i od nečega što je trebalo da bude pasažna scena od nekoliko sekundi, dobili smo jednu od najboljih i najsmešnijih scena u filmu. Film je kolektivna umetnost i mislim da sam tek sada u punoj meri razumeo koliko reditelj zavisi od dobre ekipe “
Katastrofa od firme, i u aleksincu u njihovom novo...
Strajk je nastavljen sve do daljnjeg ...trenutno 1:28...
Sve dok je korona nastava mora biti onlajn.Ona jedno...
Kako ih nije sramota da najavljuju novi talas konjnkturnih...
Da li imam ja prava na tu platu? Posto ocekujem trce...