Legendarni apatinski rukometaš Đuro Jelača ni ove godine nije proputio obići svoj rodni grad

Ima li ikoga među ljubiteljima sporta, pre svega rukometa da nije čuo za Đuru Jelaču?! 

Legendarni apatinski rukometaš, iz čuvene generacije koja je  žarila i palila prostorima velike bivše Jugoslavije sad živi u Novom Sadu, ali Apatin ne zaboravlja. Svake godine u ovo doba on dođe na Apatinske ribarske večeri da se vidi i popriča sa bivšim saigračima, kumovima i prijateljima.

Počeo je rukomet da igra u petoj godini kad ga je kao učenika tadašnje Mašinske škole zapazio čuveni trener Hrvoje Đebić. 

- U juniorskom timu tadašnjeg "Brodograditelja" su bili između ostalih bili braća Milan i Mićan Bursać, Gale Zorić... Sa 19 godina kao maturant srednje škole sam debitovao za prvi tim. Tad su bila neka druga vremena. Bio sam najmlađi, poštovali su se stariji i iskusniji igrači, pa sam ja na utakmicama dobijao samo po malo vremena za ulazak u igru. Zadatak je bio da dam gol. Ja dam gol, pa opet na klupu, seća se Jelača.

Nakon Apatina je 1970. otišao u Beograd na studije i automatski prešao u "Crvenu zvezdu". Igrao je Prvu ligu sa generacijom Lazarevića, Banjanina... Tu je ušao i u "B" reprezentaciju Jugoslavije koja sa tadašnjim sastavom, a u današnjim uslovima bi bez po muke postala svetski prvak. Reprezentacija je bila toliko jaka da je ostala nedostižna za mnoge dobre igrače, i ona je baš u to vreme u Minhenu postala olimpijski šampion.

Sledeća stanica njegove karijere je ponovo bila Apatin, tadašnji "PIK Apatin". Dve godine ( 81. i 82.) je igrao u Emiratima, pa opet jedna sezona u Apatinu, onda selidba u Kać gde je sa tamošnjim "Jugovićem" ušao u Prvu ligu. Karijeru je zavšio u novosadskoj "Vojvodini".

- Sa svima sam ostao u odličnim odnosima. I sad nakon toliko godina me zovu prijatelji iz Emirata. Kažu samo reci kad dolaziš, šaljemo kartu za prvi let. Šta da radim kad je meni Apatin u srcu. Ovo je za mene pravi odmor. Dođem, sretnem drugare, popričamo. Setimo se prošlih lepih dana, ističe veliki sportista, a pre svega čovek Đuro Jelača. 

Voli Apatin, voli "ribarske" samo mu je žao što je iz programa već godinama nestao turnir rukometnih veterana.

- Siguran sam da bi svi sa oduševljenjem pozdravili povratak ove tradicije, zavšava Jelača.