Buba u uhu: Vreme sutra - ponesi gumene čizme, da skačemo po barama
Autor:
08.04.2017.

Najviše volim kao goste profesionalne kurve. Pune su love, nisu komplikovane, sve im možeš prodati, mnogo su zanimljive, samostalne, ljubazne, iskrene, ne gledaju muškarce (u fazonu su imamo slobodan dan, "fuck off"), ostavljaju super bakšiš, i jedina su sorta žena koje nisu sujetne. Nisu baš ni karijeriste. Danas me čak jedna zvala na krstarenje sa njima u avgustu. Kaže tad nema posla. Ja razmišljam kako, ja tada imam najviše posla, viče ona, nema škole, porodični godišnji odmori. Pišam od smeha. Da postoji neko glasanje, ja bih glasala za njih gde se ljubav kupuje. Ali ipak sam ih odbila, samo zato jer verujem u ono, sa kim si, takav si. Kod mene pogotovo. Jednom sam, pre nekoliko godina, išla na letovanje sa jednom devojkom iz Smedereva, jedva su me primili nazad u Vojvodinu, zbog akcenta sa kojim sam se vratila. Imam neverovatnu brzu moć pelcovanja. Kad mi se nešto dopadne. Bojim se da bi mi se dopalo i ovo krstarenje. I tako ja danas udelih par komplimenata mojim damama. Imaju sve predivne duge kose. Reko' je l' to vaša? Kažu, ma joook, najkvalitetnija ruska, 700 franaka 55 cm. Vredi svaku paru. Druga je imala lepu pletenicu iz Indije, nešto jeftiniju, ništa manje privlačnu. I tako nazdravljaju one šampanjcem sabajle, te ulazi jedan gospodin na kafu. Vidno uznemiren, primećujem da nešto lebdi u vazduhu. Devojke su ga vrlo profesionalno ignorisale, a ja sam u međuvremenu shvatila da on nije samo moj stalan gost, nego i njihov. U njegovu odbranu, u šali rekoh, sigurno je išao tamo zbog muzike (na takvim mestima je super sound), ili ga je jako bolela glava (oralno zadovoljavanje je naučno dokazan najbolji lek protiv glavobolje). Kad vam ja kažem.

Na drugom ćošku su ove što se vozaju sa "medama". Rade isti posao kao i ove iznad navedene, nemaju ni centa u džepu, piju kapućino sa bademovim mlekom (jer, sojino ne tako "last year"), samo sveže ceđeno voće, jedu jednom mesečno (vatu), žešće su iskompleksirane, jer zavise od mede (čitaj svinje) u džipu i nemaju impresivnu moć govora. Vokabular im se sastoji od: haštag frajdej najt, somer filing, sandej čiling, krejzi grls, haštag maj love (a ono neka grba teška). Najbolja im je ona "Ustani, namesti krunu i koračaj dalje". Videlo mozga nije.

Imam tu priliku (čitaj nepriliku), da pomeram granice u dijalozima, izazivam, testiram, i onda mi posle bude krivo kud sam se i zainteresovala za nekoga. Ljudi češće umeju da razočaraju, no što iznenade (pozitivno). Ali to ste i znali, zar ne? Tako ja vidim da me u poslednje vreme u gužvi uvek iste oči traže, i to je toliko slatko. Kao bebe dok guguču, niko ne zna šta su rekle, a one se razumeju. Tako ja počnem da šaljem male signale, kao Nataša Bekvalčeva i nakon nekoliko razmenjenih reči shvatim da je momak dosadniji nego ja u petom osnovne. Razočarenje ravnom onome kao kad otkiješ da ti je najbolji drug/drugarica glasao pogrešno. Ne možeš ništa protiv. Svako ko me iole poznaje zna da se gnušam od glupih, ispraznih, pitanja i ponavljanja, ko me ne zna, kažem mu sad lepo. Pitaj me bilo šta, samo nemoj "šta radiš u slobodno vreme?" odgovor bi bio izbegavam homo sapiense poput tebe, i "kako to da nemaš dečka?" odgovor bi bio isti.

Danas sam razmišljala o tome da li oni ljudi sa kojima delite vama bitne, male stvari, znaju svoju ulogu? Tebi hoću kafu da kuvam svaki dan, sa tobom hoću da podelim svaku misao, malu glupost i otkriće. Onaj prvi kolač što bacim jer nemam pojma da kuvam, tebi sliku da pošaljem. Da ćutimo sa prstićima zabodenim na sunčanoj peskovitoj obali mora dalekog, malo pripiti od koktela, taman toliko da privlačimo više sunca i osmeha. Kako bi drugačije znala kako da se obučem ako mi ti ne kažeš da je vani hladno? Ja ću ti, za uzvrat reći kako mali kunići kijaju 18x dnevno (ali ne znam zašto). Da li posebna osoba zna koliko je jedinstvena kad sa njom moju muziku delim? Moju svetinju. Ništa ne otkriva čoveka bolje od muzike koju sluša. Golo telo ne ume da privuče kao pesma. Osim ako sluša Mocarta ili Rammstein. Zbog tebe imam onaj iskrivljen debilni kez koji govori milion reči. Valjda znaš to. Trenutno čitam knjigu o Jeleni Lenki Dunđerski. Ako Laza nije znao da prenese ljubav da ju ona prigrli, kako ću ja? Da te i ja ostavim u pesmama mojim?

Iskreno se nadam sa među mojim čitačima nema fanova malog Aleka. Sanjala sam noćas Miloševića i umire od smeha. Žao mi je onih što vidno stare, a mladi su. Neke ne mogu da prepoznam. Da ne bude opet jogurt milion dinara.


Komentari
Vulgarni, uvredljivi i komentari u kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje, neće biti objavljeni. Mišljenja izneta u komentarima su privatna mišljenja autora komentara i ne predstavljaju stavove 025info redakcije.
Postavi komentar